U vremenu kada se kompanije utrkuju kako da privuku pažnju potrošača, sve se više obraća pažnja na pakovanje proizvoda. Posebno se dizajnira ambalaža, pa se danas može pronaći jedan proizvod u nekoliko različitih ambalaža. Na primer, kartonska ambalaza služi za jednokratnu upotrebnu, metalna kutija nekog proizvoda može da se koristi i u druge svrhe, a cilj ambalaže jeste da se prouzvod zaštiti od ragličitih spoljašnjih faktora i da se pravilno distribuira od proizvođača do potrošača.

S obzirom da ambalaža ima višestruku ulogu posebna pažnja se posvećuje podeli ambalaže prema vrsti materijala od kojeg ona nastaje.

Podela ambalaže

Za održivost proizvoda najvažniju ulogu ima materijal od kojeg nastaje ambalaža. Ambalaža se peilagođava proizvodnji, a sve kompanije koje žele uspeh i teže ka boljem poslovanju dosta ulažu u dizajn same mbalaže, jer kada se definiše pravi izbor materijala i tehnologa pakovanja, onda ne postoji mogućnost da se prilikom distribucije proizvod ošteti.

Ako je ambalaža manje kvalitetna, ona može sa izazove velike probleme i gubitke, a to nijedna kompanija u doba surove konkurencije ne sme da sebi da dozvoli, jer to tržište ne prašta.

U zavisnosti od materijala razlikuje se:

  • papirna i kartonska ambalaža;
  • metalna;
  • višeslojna;
  • staklena;
  • polimerna;
  • drvena;
  • tekstilna;
  • keramička.

Danas se proizvođači trude da spoje različite vrste materijala kako bi proizvoli ambalažu koja će se izdvojiti ne samo po izgledu, već i po nameni.

Kako je nastala metalna ambalaža?

Za komercijalni dizajn ambalaže najpre se koristio lim. Na koroziju je otporan, a ekonomičnost se postizala time što se koristio samo tanki sloj ovog metala. Još davne 1764. godine limena ambalaža za burmut je prvi put napravljena u Londonu. Nije uportebljavan za prehrambenu industriju, jer se otrovnim smatrao ovaj tip ambalaže.

Ako niste znali, u 19. veku je Napoleon Bonaparta nudio onome ko uspe da očuva svežinu hrane za njega i vojsku na frontovima 12 000 franka. 

Pariski kuvar i poslastičar je ostanovio da je hrana dobra za jelo ako se čuva u zatvorenoj limenoj konzervi, a 1810. godine je napravljena prva cilindrična konzerva. Od tada se počelo sa upotrebom metalnih konzervi u prehrambenoj industriji. Na dalji razvoj ambalažnog materijala pčinje da utile izdvajanje čestica aluminijuma iz rude boksita, a u početku je ovaj materijal bio jako skup. Sa širom primenom i cena ove ambalaže postaje nešto povoljnija

Papirna i kartonska ambalaža

Od trenuka kada se od drveta pravila celuloza, tačnije od 1867. godine u proizvodnji ambalaže svoje mesto je našao i papir. Naime, zbog svoje jedinstvene grafičkeo brade, mehaničke čvrstoće, biorazgradivosti i relativno niske cene papir je zauzeo posebno mesto kao materijal od kojeg nastaje atraktivna ambalaža. 

On može da bude poluflesibilan i fleksibilan, a raazličite vrste papira se koriste za pakovanje proizvoda. Naime, voštani papir služi za pakovanje keksa, soli, bombona, metalnih proizvoda i hemikalija. Pergamni papir je najpogodniji za poljoprivredne i masne proizvode, a svileni papir se odlikuje malom gramažom, ali velikom otpornošću, pa služi kao omotni papir, papir za metalne proizvode i voće.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *