Kada je reč o psihijatriskim bolestima depresija predstavlja najčešći poremećaj. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije 75% obolelih nema odgovarajuću terapiju. Različita su predviđanja stručnjaka o opasnosti depresije. Skeptici upozoravaju da će do 2030-e godine depresija postati bolest broj jedan u SAD-u. Ona je već sada prisutna u celokupnom društvu i zahvata sve njegove slojeve. Finasijski problemi, otuđenost društva i porodice, zagađenost, genetska predispozicija, kontraindikacije konzumiranja određenih medikamenata sve to mogu biti uzroci nastanka depresije, koja ako se ne leči može imati teške pa čak i fatalne posledice.

Vrste lečenja depresije

U zavisnosti od vrste depresije, može se primeniti niz različitih terapija ili njihova kombinacija:

  1. Psihoterapija – postoji veliki broj pristupa, gde se psiholog ili psihijatar fokusira na individuu ili rad u grupi,
  2. Fototerapija – terapija svetlom, posebno se primenjuje kod sezonskih oblika depresije,
  3. Medikametozno lečenje – cilj je postozanje efikasnosti antidepresiva u terapiji,
  4. Terapija elektrošokovima ili elektrokonvulzivna terapija.

Depresija i elektorkonvulzija

U Americi se na pacijente koji boluju od depresije i šizofrenije, a koji ne reaguju na medikamente, primenjuje elektrokonvulzivna terapija. Ova terapija nije novost u svetu medicine. Otkrivena je pre 80-ak godina, ali se vremenom usavršavala. Elektrokonvulzivna terapija se ogleda u izazivanju konvulzivne akcije u mozgu pacijenta, u kontrolisanim uslovima. Pacijent je pod anestezijom. Konvulzije, van kontrolisanih uslova, dovode do prestanka disanja i tada mozak ne dobija kiseonik. Razlika je u tome što pacijent u strogo kontrolisanim uslovima, uz medicinski nadzor, pod anestezijom dobija kiseonik i njegov mozak će nesmetano nastaviti sa radom. Takav postupak lečenja depresije oduzeće negativne posledice i daće samo pozitivne efekte.

Šta se dešava u mozgu pacijenata tokom elektrokonvulzivne terapije?

Postoji veliki broj hormona koji se u našem mozgu stvaraju prirodnim putem. Ova terapija će moći da pospeši skladišta tih hormona u našem mozgu i omogućiti im oslobaanje. Nakon toga mozak će moći da ih „pokupi“. Lekovi koje pacijenti dobijaju oslobađaju samo nekoliko hormona: serotonin, doapmin i norepinefin. Kod konvulzivne terapije oslobađa se dodatnih 6 do 8 hormona.

Koliko je puta neophodno ponoviti terapiju?

Pacijent dobija dve do tri terapije sedmično u zavisnosti od uzrasta. Obično, ponedeljak, sreda i petak kod mladih ljudi. Ili utorak i sreda kod starijih pacijenata. Razlika u broju ponavljanja se pravi zbog samog oporavka od anestezije. Terapija uključuje 8 do 10 tretmana.

Negativni efekti pomenute terapije mogu biti: glavobolje, bolovi u mišićima i zbunjenost.

Statistika u Srbiji

Svaki 20. stanovnik Srbije boluje od nekog oblika depresije. Komparativno posmatrano, ovaj problem je kod nas zastupljeniji u poređenju sa svetskim prosekom. Ono što je isto, jeste zastupljanost među polovima, činjenica je da su žene više pogođene. Razlog su ne samo veći broj ličnih, već i društvenih zahteva koji su postavljeni ispred žena. Broj obolelih od depresije je u konstantnom porastu. Društvo se rapidno menja. To sa sobom nosi promene sistema vrednosti i tranziciju koja u Srbiji traje nepunih 20 godina – koja sa sobom nosi brojne žrtve, lošu materijalnu situacija, što se sve negativno odražava na zdravlje. Sve to predstavljaju samo dodatne faktore koji domaću populaciju pozicioniraju pri vrhu liste zemalja sa najvećom stopom depresivnih.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *