Sushi je mnogo više od običnog jela. Svaka sushi porcija u sebi nosi istoriju, tradiciju i jednu veoma specifičnu kulturu. Iako se pravio i konzumirao hiljadama kilometara daleko, našao je put i do nas i prava sreća je što su ga stanovnici ovih krajeva prepoznali kao izuzetno kvalitetno jelo, što su mu pružili šansu i što su ga pozicionirali u sam vrh izuzetne hrane.

Bez toga, sushi bi ostao nepoznanica za mnoge, verovatno poznat samo onima koji vole da putuju i eksperimentišu. Ovako, samom popularizacijom sushija, njegov prepoznatljiv ukus danas je dostupan svima koji žele da probaju delić japanske tradicionalne kuhinje i svima onima koji žele da na jasnom primeru uvide koje su to glavne razlike između njih i nas, kada je kuhinja u pitanju, ali i da već na prvom zalogaju zavole sve te različitosti. Prema rečima mnogih, nabolji sushi kod nas se može probati u restoranu Terminal u Beogradu. Otišli smo kako bismo se uverili u to i uz to saznali i sve što nas je zanimalo o ovom još uvek nedovoljno poznatom jelu.

Istorija sušija

Rana istorija sušija

Sushi jeste japansko jelo i deo je nacionalne kuhinje Japana. Ipak, interesantno je da sushi nije nastao u Japanu, već u Kini i to u blizini reke Mekong. Kasnije se proširio i na celu teritoriju Kine, a zatim dospeo i u Japan, gde je popularizovan i usavršen. Može se reći da prvi recepti za sushi datiraju još iz 8. veka, što je prilično rano. Tada je proces pravljenja sushija malo drugačije izgledao, zato što se sirova riba umotavala u fermentisani pirinač. Taj recept se primenjivao narednih 800 godina.

Kako se menjala i sama japanska kuhinja i kako je sve napredovalo, tako je naravno došlo i do određenih izmena u pripremi sušija. Najveće izmene koje su se odnosile na sushi su se dogodile u Muromači periodu, koji je trajao od 1336. do 1573. godine. Ovaj period je važan za istoriju sushija, jer od tada pirinač kreće da se kuva i to pre svega na pari. Proces fermentacije pirinča odlazi u zaborav, a zamenjuje ga pirinčano sirće, koje je u tom periodu napravljeno po prvi put.

Sushi u Edo periodu

Edo ili Tokugava period u Japanu trajao je od 1615. do 1868. godine i upravo u tom periodu nastaje savremeni sushi. Osmislio ga je Hanaja Jošei, koji je i bio prvi koji je umesto fermentisanog pirinča koristio sirće. Ovaj period je izuzetno važan za razvoj sushija, zato što upravo tada sushi dobija na popularnosti. To više nije jelo koje konzumira elita, već biva sve šire i šire rasprostranjen. Prodavnice brze hrane doživljavaju veliki uspeh u ovom periodu, ali sushi nije postao samo omiljena brza hrana, već je bio i specijalitet u mnogim gradovima širom Japana, da bi se kasnije proširio i na Sjedinjene Američke Države. U ovom periodu se i više eksperimentisalo sa sushijem, te su počeli i da se dodaju mnogi drugi sastojci, čak i kavijar. Tada se otvaraju i mnoge sumnjive radnje sa veoma jeftinim sushijem, na šta je čak morala da reguje i vlada i da ih zatvara.

Vrste sušija

Kao što smo već rekli suši predstavlja tradicionalno japansko jelo i sastoji se pre svega od dva ključna sastojka: pirinča sa pirinčanim sirćetom i dodataka. Razlike u sushiju se upravo ogledaju u dodacima, s obzirom da je pirinač sa pirinčanim sirćetom skoro uvek prisutan. Postoje i one vrste ne tako klasičnog sushija, koje ne sadrže pirinač.

  1. MAKI – Radi se o najpopularnijoj vrsti sushija i onoj vrstu na koju svi pomislimo kada neko i spomene sushi. Da, u pitanju su rolnice. Ova vrsta se pravi tako što se sveža riba, a u nekim slučajevima i termički obrađena riba pomeša sa pirinčem i onda se sve to zajedno uvije u jednu rolnu. Rolu čine presovane alge. Ta dugačka rolna se onda seče na komadiće i to je najprepoznatljviija vrsta sushija.
  2. NIGRI – Mnogi stručnjaci smatraju da je upravo ova vrsta sushija najkvalitetnija. Pravilo je da se prilikom pravljenja nigri sushija koriste samo najbolje namirnice, odnosno one koje se izdvajaju po kvalitetu. U ovom slučaju koristi se i malo veća količina nego obično. Kada kažemo nigri sushi mislimo na knedle ili knedlice od pirinča, koje su ovalnog oblika i koje se prekrivaju komadom ribe.
  3. URAMAKI – Ova vrsta sushija i nije toliko popularna u Japanu, koliko je u Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, radi se o takozvanom „obrnutom sushiju“. Naime, pirinač se nalazi sa spoljne strane, dok je unutra nori list, kojim je fil obavijen. Pirinač se sa spoljne strane može „začiniti“ ikrom ili se može posuti susamom. Inače, Uramaki sushi se drugačije naziva i Kalifornijska rolnica, koji je upravo i izmišljen kako bi se tradicionalni sushi prilagodio i ukusu Amerikanaca.
  4. FUTOMAKI – Futomaki od klasičnog sushija razlikuje to što se sprema od cele alge. Alga se takođe puni svim neophodnim sastojcima, povrćem, ribom, pirinčem. Razlikuje se i po izgledu, zato što je futomaki u principu mnogo deblja rolnica od obične.
  5. TEMPURA – Može se reći da je ovo malo nadograđeni sushi. Tempura je zapravo smesa u koju se umaču već pripremljeni sushiji, koji se kasnije prže u dubokom ulju. Tempura je mešavina kisele vode, brašna i leda. Obično se u ovu smesu umaču maki sushi i futomaki sushi.
  6. SASHIMI – Kada smo na početku rekli da postoje i one vrste sushija koje ne sadrže pirinač mislili smo zapravo na Sashimi sushi. U pitanju su riblji fileti, koji su sirovi naravno i koji su veoma tanko sečeni. Sirovi riblji fileti se služe bez pirinča, ali sa soja sosom i kiselim povrćem.

Kako se konzumira sushi

Oni koji su tek nešto naučili o sushiju će vam reći da se sushi jede isključivo štapićima i da je pogrešan bilo koji drugi način. Međutim, to nikako nije tačno. U Japanu, gde je i izmišljen sushi i gde se konzumira mnogo duže nego kod nas, ljudi ga jedu prstima. Da, i to se ne odnosi samo na neformalne, već i na formalne situacije. Tako da, sushi možete jesti i prstima, ali naravno da možete koristiti i štapiće ukoliko znate. Postoji jedno osnovno pravilo a to je da se sashimi jede štapićima obavezno, njega ne treba jesti prstima. Takođe, pravilo vam svih pravila jeste da, ukoliko možete, probate da izbegnete konzumaciju sushija viljuškom. Takođe, kada umačete u sos vaš komad sushija, gledajte da to uvek bude onaj deo gde se nalazi riba, jer ukoliko umočite pirinač, rizikujete da se raspadne rolnica, odnosno taj deo. Jedan sushi bi trebalo da predstavlja i jedan zalogaj, to takođe imajte na umu.

Zanimljive činjenice o sušiju

Postoji mnogo interesantnih činjenica o sušiju, a mi izdvajamo one koje su nama bile najinteresantije:

  • Zbog redovne kozumacije sushija, ali i generalno zdrave hrane, Japanci mogu da se pohvale tako lepim izgledom, vitkim linijama i dugovečnošću;
  • Sushi je zdrava hrana, jer sadrži mnogo vitamina i belančevina, reguliše krvni pritisak i ima atibakterijska svojstva;
  • U japanskim restoranima se smatra uvredom ukoliko prilikom konzumacije sushija zatražite nož od konobara, jer će on shvatiti da je riba žilava i da nije dobro pripremljena;
  • Sushi se ne jede „s nogu“ i na brzinu, već je konzumacija sushija zapravo ritual u kojem se uživa;
  • Neki ljudi su postali zavisni od sushija;
  • Sushi ima i svoj dan – 18. juna proslavlja se Internacionalni sushi dan;
  • Postoje i oni koji smatraju da se sushi afrodizijak.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *